Ivica Ivanišević

Kuća

Kuća, i to onakva kakvom bi je nacrtalo dijete u nama: krov, prozori. Za prozorskim oknima pet različitih egzistencija, a sve do jedne otuđena i besciljna, naprasno prekinuta ili pri svom kraju. Policajac, slikar, dvije nespojive i zavađene kćeri ostale za preminulim gimnazijskim profesorom i jedan blago neurotični samotnjak, koji kao da iz svoje izolacije svijet razumije bolje od nas koji se po njemu krećemo. Vrata na crtežu nema, jer stanari su zarobljeni, uplašeni i u slijepom pipanju za nekim ili nečim spasonosnim... Hoće li pronaći što im treba?