Marcel Labrume

Ako neki lik zaslužuje vrijedno mjesto u panteonu junaka od papira, to je nesumnjivo Marcel Labrume. Taj "lijepi gad" rođen je iz pera Attilija Micheluzzija u listopadu 1980. u časopisu Alter alter. Sitan prepredeni novinar koji je 1940. godine otišao u Levant kako bi počeo ispočetka u okolišu arogantnih kolonijalnih vojnika, rasista i antisemita. Bez ikakvih moralnih problema pruža sumnjive usluge policiji i tamošnjim vlastima. Francuska je upravo žalosno izgubila rat, a njega baš briga, svijet se može srušiti. Mogao se mirno lješkariti pod mračnom sjenom kolaboracije, da mu se put nije ukrstio s Carole Gibson, nepodnošljivom američkom guskom i milijarderkom. I tu nam Micheluzzi bez ikakvog kompleksa poslužuje iznenadno iskupljenje od kakvog bi se i kamen rasplakao! Besprijekorni pripovjedač Micheluzzi također je čudesan grafičar: nijednom se ne pravi važan, sve ispada točno onako kako treba, od Fiatova kamiona do Beaufightera. Potezi su čisti, bez tehničke hladnoće kao što je znao biti rad Prattovih pomoćnika koji su ga rješavali onoga što nije volio crtati. Živčano, efikasno slaganje kadrova stvara zadihanu priču. Noći su duboke, pustinje neumoljivo varljive. Nema nikakve bezrazložne virtuoznosti, efikasnost je dovedena do vrhunca. Marcel Labrume nesumnjivo je remek-djelo velikog umjetnika.