Međunarodni sudovi i masovni zločini

Ivor Sokolić, Međunarodni sudovi i masovni zločini u Hrvatskoj. Ratni i pravosudni narativi u Hrvatskoj. Preveo s engleskog Dalibor Zrno Kod mnogih ljudi koji su bili na bojišnici tijekom Domovinskog rata, ratni narativ i dalje ima središnju ulogu u njihovim životima. Definira ne samo njih same, već i kako vide svoje susjede, svoje društvo, svoju zemlju i svijet oko sebe. Te se priče temelje na traumatičnim sjećanjima. To je emotivan narativ koji sačinjava svakodnevicu. Dio je hrvatskog društvenog tkiva te odjekuje i u javnoj i u privatnoj sferi. U ovoj se knjizi istražuje taj narativ, kao i kako su sudovi za ratne zločine, domaći i međunarodni, pokušali utjecati na njega. Znanstvenici i praktičari, iako su daleko od slaganja oko te teme, već neko vrijeme tvrde da takvi sudovi i s njima povezani napori civilnog društva imaju mogućnosti da usade univerzalne norme ljudskih prava u postkonfliktna, tranzicijska društva putem svojih ekspresivističkih, odnosno izvanpravnih učinaka. Ova knjiga pokazuje da se to u Hrvatskoj nije dogodilo; navedene su norme iskrivljene kada su dospjele u lokalnu javnost. Narativi pružaju korisnu društvenu konstrukciju za proučavanje ekspresivističkih učinaka tranzicijske pravde, jer su ti narativi izraz normi. S obzirom na snažnu i emotivnu prirodu ratnog narativa, to možda i ne iznenađuje. Studija slučaja Hrvatske naglašava kontekst unutar kojeg se takvi napori često odvijaju, gdje se pravosudni narativi predstavljeni odozgo prema dolje od strane pravosudnih institucija suočavaju sa značajnim osporavanjem od strane svakodnevnih narativa usmjerenih odozdo prema gore. Ako se pravosudni narativi ne podudaraju sa svakodnevnim narativima, njihovo primanje u društvu postaje otežano. U ovoj se knjizi istražuje kako su međunarodna i domaća suđenja za ratne zločine dovela do deliberacije normi i narativa povezanih s ratom. Knjiga se bavi pitanjem: kakav je učinak proces tranzicijske pravde u Hrvatskoj imao na narative vezane uz sukob 1991–1995.? Pojedinci i institucije prisjećaju se sukoba i teških kršenja ljudskih prava do kojih je tada došlo kroz različite narative, odnosno priče koje im pomažu u razumijevanju prošlosti i sadašnjeg svijeta oko njih, a posebno ih se prisjećaju kroz prizmu prevladavajućeg ratnog narativa. Ova se knjiga pritom bavi i s nekoliko potpitanja: U kakvom se ozračju odvijao proces tranzicijske pravde u Hrvatskoj? Kako je taj proces utjecao na sudionikovo razumijevanje svijeta oko sebe (npr. u smislu razumijevanja zakona, povjerenja u institucije, stavova prema srpskoj manjini)? Konačno, u kakvoj su interakciji svakodnevni narativi s pravosudnim narativima koji dolaze odozgo prema dolje?