Meduza

Roman Meduza – na portugalskom Živa voda – zbiva se na duhovnom, psihološkom planu na kojem duša razgovara s cijelim tijelom. Čini se da glas u romanu govori sam sa sobom, uglavnom preispitujući svoj položaj u određenom trenutku. Trenutak se čas pojavljuje kao ljubavnik, čas kao noćna mora, beživotni sugovornik koji nema oblika, koji ne osjeća, ne odgovara, samo jest. O čemu ova knjiga govori? O svemu što nije opipljivo. Može se početi čitati u bilo kojem dijelu, jer u njoj nema logičnog reda, ali cijelo vrijeme je prisutna napetost. Ovo je Clarice u svojoj biti. Sadašnji trenutak u nastojanju da ga se uhvati: Da, ovo je život sagledan kroz život.