Mogla sam to biti ja

Što se dogodi kada žena koja sluša tuđe boli više ne može podnijeti vlastitu? Laura Herman, psihijatrica zarobljena u braku bez ljubavi i ovisna o tabletama koje joj pomažu da preživi vlastiti dan, prima pacijentice čije je rane nemoćna zacijeliti. Klaudija ne može prestati oplakivati muža kojeg je izgubila, književnica Hilda razgrće ruševine iluzija o životu koji je mogao biti drukčiji, a Laura ih sluša, kima i potiskuje sve dublje ono što sama ne može izgovoriti. A onda dolazi žena bez imena, bez maramica i bez potrebe za savjetom, koja traži samo jedno: da je netko napokon sasluša do kraja. I upravo ta bezimena pacijentica, koja u ordinaciju donosi cijeli jedan dramatičan život prepun ljubavi iskazan riječima, Lauri mijenja sve. Mogla sam to biti ja roman je o dvjema ženama čiji se životi ispreple­ću u prostoru između onoga što jesmo i onoga što smo mogli biti. Bezimena pacijentica, žena koja je preživjela ljubav, rat, gubitak i bolest, dolazi u ordinaciju ne tražeći spas, nego mjesto gdje će napokon iskrcati teret koji se ne da prevesti ni na jedan jezik. Kroz njezine monologe i Laurine tišine Marina Vujčić gradi roman prepun empatije prema svima koji nose depresiju kao nevidljivi ogrtač, koji se pitaju jesu li skrenuli s pravog puta, tugujući za životima koje nisu odabrali i za onima koje su izgubili. Mogla sam to biti ja roman je o boli koja nema pravo ime, o pogrešnim i točnim izborima koji nas definiraju. Marina Vujčić piše o tome kako se pobijedi tama iznutra – ne herojskim činom, nego izgovorenom rečenicom i suzom kojoj se pusti da padne