Moram gledati more

Knjiga pjesama Vesne Bige Moram gledati more upućuje na nesagledivi prostor jezika koji se umnožava, usložnjava i premješta između nemoguće stvarnosti i mogućeg sna. Pjesnički svijet u „gledanju mora“ jest upravo ono što se opisuje, ono što u tekstu prepoznajemo,. Osjećamo i vidimo kao izazov praznine. Praznine koja se puni i mijenja kretanjem, šetnjom i šumom, nadomješta i istražuje procesima svijesti, percepcije. Jednostavnost, narativnost i sagledivost njezin su nužan okvir, jer ono što je događaj pjesme, događaj jezika, samo je prividno građeno od stvarnih brodova , vrtova i kuća. Predmetnost i sigurnost pogleda kojim se pjesma gradi, sigurnost slušanja i odmjeravanje svakodnevice, osjećaj mjesta i smještajne prakse, poeziju Vesne Bige čine zavodljivim pozivom na putovanje, osjetilnom kartografijom koja je vizualno i emocionalno usuglašavanje sa svijetom. Čitatelj je posredničkom ulogom njezina pogleda dio uzbudljiva figurativnog preslagivanja i provjeravanja činjenica stvarnosti, sudionik nesigurna plova neodredivim koordinatama prostora. Prostora koji se u svakoj pjesmi, na putu od parka do grada, od tajnih mjesta do ponuda dana, otkriva kao ono što je ovdje, negdje i tamo. Pjesnički glas i pogled, uzajamnost zbilje i onoga što nastaje od crnih i bijelih riječi vodi do mjesta gdje sve počinje i završava, ali ne prestaje. Poanta je u njezinom otvorenom pogledu, u onome da se „nema kome stati“. O ništavilu i nezaustavljivosti je riječ. Ili bi to tek moglo biti? Miroslav Mićanović