Morositas cordis

Kada neimenovani pedeset-i-nešto-godišnji procjenitelj književnih rukopisa, iznimno alergičan na romane o odrastanju, izađe iz Srčane stanice s vrlo rijetkim i nedovoljno istraženim poremećajem znanim kao mrzovolja srca (morositas cordis), ima osjećaj da mu je poklonjeno dodatno vrijeme. Očekivao je nešto gore, možda čak i smrtnu presudu, a provukao se s dijagnozom koja mu zvuči gotovo zabavno. Tko je još umro od mrzovolje? Pa ipak, činjenica da je već odigrao cijelo prvo poluvrijeme životne utakmice tjera ga da zastane i prisjeti se kako je sve to započelo. Prolazeći kroz taj proces, iz dana u dan, čini mu se da napokon razumije i prihvaća neminovnost književnih putovanja, hodočašća u djetinjstvo i rane jade od kojih je prije osjećao žgaravicu. Morositas cordis roman je o beznadnim zaljubljivanjima, ljubavima, prijateljstvima, izdajama, kajanjima, metamorfozama i svemu onom što nam se i inače događa u mladosti, ali i o blagotvornoj kolotečini kojoj se prepuštamo u zreloj dobi dok polagano svodimo sve životne račune i podvlačimo crtu. Pisan prepoznatljivim Pilićevim stilom, u kojem se dinamično izmjenjuju britki dijalozi i lucidna promišljanja, tragika i komika, riječju – život u kojem se ne može sve nadrasti i preboljeti – ovo je roman koji čitateljima neće izazvati ni pojačati simptome mrzovolje srca, naprotiv, uspješno ih suzbija.