Muze

Otvarajući ovu zbirku eseja pitanjem „Zašto postoji više umjetnosti, a ne samo jedna?“, autor se usmjerava na mnoštvenost kao izvor umjetnosti tj. na napetost između mnoštva ljudskih osjetila i smisla/značenja u općem smislu. Umjetnost nije idealiziran ili apstraktan prikaz istine svijeta, nego ona prije svega ima snagu svjedočenja svijeta, otvaranja svijeta u njegovoj jedinstvenoj mnoštvenosti ili mnogostrukom jedinstvu. Pritom Nancy obnavlja Hegelovu postavku o umjetnosti kao o nečemu što je prevladano u općem dijalektičkom razvoju Duha (umjetnost kao „pristajanje na vlastitu smrt“). Krećući se od Hegela do Tome Akvinca, Nancy ističe da od umjetnosti ostaje „vestiž“ (trag, otisak stopala, ostatak, prežitak), da u njoj nikada nije riječ o prezentiranju neke ideje, nego o njezinu nestajanju, prolaženju, u najboljem slučaju o prezentiranju traga njezine trajne odsutnosti.