Nekoliko sati do zore - Pet draguljara

Iako putuje s američkom putovnicom, pedesetogodišnjak sijede kose koji traži da ga se zove Unknow (upravo tako, bez zadnjeg „n”) čovjek je bez države, pojedinac pun sjećanja, razočaranja, nepriznatih osjećaja krivnje, ispunjen prošlošću, te zbog toga istinski i neizbježno obilježen: „Jednom davno gledao sam kako muče i mučio sam mnoge ljude...”, prisjeća se. Sve o Unknowu evocira nimalo lak život koji je proživio, i koji će biti prisiljen živjeti tko zna koliko još dugo, želi li nastaviti živjeti, ili preživljavati, usred kaosa koji ga ugrožava. U školi gospodina Gautiera, kad se borio u Legiji stranaca, naučili su ga da ne popušta, da se ne zaustavlja, u ime starog mota „Marširaj ili umri“. I dakle, vrijedi marširati, ići naprijed, iako je prošlost življa i prisutnija od budućnosti, koja se pokazuje, od albuma do albuma, sve više prijetećom i nesigurnom. Crna je, jako crna, izvan svake sumnje. Tko je rekao da je „crnilo potpuna suprotnost Raju“, posve je prikazao svijet u koji je Magnus uronio svog antijunaka, propalog, boležljivog, ali još uvijek dovoljno jakoga da ne pogne glavu pred okolnom amoralnošću. Ako ste fascinirani najcrnjim dijelom ljudskog uma, ako mislite da smo, barem u apstraktnom smislu, svi ubojice, ako vas zanimaju najtajanstveniji porivi koje stoje iza krvavog čina, onda je Neznanac strip koji vam pristaje, a provesti barem jednu noć u sablasnom hotelu na Mount St. Michel može se pokazati vrlo poučnim iskustvom.