Nenapisane priče Charlesa Bukowskog

U briselskom restoranu Grand Central započinje neobično prijateljstvo koje će pokrenuti opasnu književnu igru s granicom između mita i istine. Edmund Smith tvrdi da je godinama bio blizak prijatelj Charlesa Bukowskog, njegov beta-čitatelj, suputnik po barovima i konjskim utrkama, svjedok posljednjih dana. A onda, pred smrt, Smith ostavlja CD s oznakom: Nenapisane priče Charlesa Bukowskog. Na njemu su snimke – trinaest priča koje slavni pisac nikada nije zapisao, ali ih je ispričao. Smith ih je potajno snimao. Sačuvao. I onda predao nekome za koga je znao da će razumjeti što drži u rukama. On ih je preslušao. Preveo. I odlučio ih ne ublažavati. To nisu lijepe priče. U njima žene truju muškarce iz dosade, profesori guraju ljude pod kotače kamiona, ljubav se svodi na moć, a sloboda na pravo da izabereš svoju mačku umjesto žene. Djeca odrastaju, unuci postaju pametniji od djedova, a svi zajedno pokušavaju preživjeti vlastite slabosti uz jeftino vino i loše odluke. Tu su noći pune dima, raspadnuti brakovi, seks, grižnja savjesti i bijes – sve ono od čega je Bukowski pravio literaturu. Čitatelj će se uhvatiti kako zaboravlja da je autor mrtav. I kako više nije siguran tko mu se obraća: Bukowski? Svjedok? Pisac koji je priče prenio? Ili svi odjednom. Nenapisane priče Charlesa Bukowskog literarni su projekt visokog rizika u kojem se granica između mita i autentičnosti namjerno briše. Glas koji govori s ovih stranica sirov je, nepristojan, brutalan i – previše uvjerljiv da bi bio tek književna konstrukcija. Ako je ovo prijevara, onda je savršena. Ako nije, onda smo upravo dobili još jednog Bukowskog.