U biografskom romanu, okrunjenom nagradom Renaudot, autor progovara o životu "Anđela smrti" nakon Drugog svjetskog rata tijekom kojega je u Auschwitzu provodio bestijalne pokuse nad Židovima, a sve pod krinkom eugenike i stvaranja savršene arijevske rase. Djelo obuhvaća poslijeratne godine ozloglašenog SS liječnika provedene u egzilu u Latinskoj Americi, odnose s obitelji, negdašnjim nacističkim suborcima te izbjegavanje izručenja Njemačkoj i Izraelu. Unatoč svim pokušajima uhićenja, zločinac uspijeva pronaći utočišta ponajprije u peronističkoj Argentini, potom u Paragvaju, a naposljetku u Brazilu, gdje i umire u Sao Paulu pod lažnim identitetom 1979. godine. Glavni naglasak je na karakternim crtama monstruoznog ubojice, perverznosti njegova uma i morama prošlosti koje ga progone dok gubi podršku najbližih. Pisac dokumentarističkim stilom ukazuje na banalnost zla. Fascinacija dijaboličnom ideologijom i zaslijepljenost ambicijom strmoglavljuju čovjeka u bezdan izopačenosti.