Ni na asfaltu, ni na zemlji

Svakodnevica, ustrajavanje u nježnosti, ljekovitost dubokih odnosa i samorefleksija suštinski su pogon ove životne poezije. Ali nikad se nisam prestala braniti / Potpunom razoružanošću, piše pjesnikinja i odvodi nas u intiman svijet istinski proživljenih emocija, razornih tuga i esktatičnih sreća. Sa Suzanom Matić krećemo u potragu za identitetom žene kojoj su djeca gotovo odrasla, koja se nosi s neizbježnim gubitkom roditelja, žene koja sluša svoju žudnju i neumorno traži onog Drugog. Pred nama je punokrvna lirska junakinja, gotovo mitska, koja ne prihvaća društvene norme, vjeruje svom instinktu i ne pristaje na nametnute uloge. Stihovi iznimne zbirke pjesama Ni na asfaltu, ni na zemlji stihovi su i naših zaljubljivanja, brodoloma, gubitaka, ljubavi prema obitelji. Knjiga je to koja se dugo čuva nadohvat ruke i često otvara, kako bismo se sjetili tog neporecivog žara života, te nužnosti da živimo osjećajući i suosjećajući – bacajući se na glavu i na srce. Nemojte ništa propuštati, bez obzira na opasnost od razočaranja ili povrede, svakim nam stihom govori Suzana Matić, pozivajući nas da ne držimo srca ni na asfaltu, ni na zemlji, već što je bliže moguće jedni drugima.