Nježnost divljeg bilja

Premda je duhovnost odavno cinično prognana iz suvremene poezije, lirski subjekt kantautora i pjesnika Ivana Škrabea svejedno poput kakvog odvažnog kvartovskog Gilgameša ili Jacquesa Cousteaua u potrazi za onom Whitmanovom travkom – „koja život znači“ – bez zadrške uranja u podmorje stvarnosti i jezika, ne bi li u konačnici oboružan bocama čiste prane – udisaj/izdisaj – na površinu stiha iznio stanovito “potonulo blago” od kojeg čitatelju povremeno zastaje dah. -Damir Šodan Ivan Škrabe u svojoj zbirci poezije Nježnost divljeg bilja ispisuje stihove pune arhetipskih simbola: ptice, šuma, sunce, put, reka, san, svesno odbacujući buku civilizacijske predstave zarad tihe lirike života. Prožeta hinduističkim simbolima i verovanjima, onirično vanvremenska, meditativna i melanholična, ova poezija ne postavlja pitanja niti daje odgovore, ona je jednostavno tu, postoji, nepretenciozna, jer ovdje smo samo dah / dio rasuta sna. Potpuno se odmičući od dominantne stvarnosno/ispovedne poezije, pesnik bira mir da u svojoj podmornnici piše i sluša glazbu. I sam vrstan muzičar autor u poslednjoj pesmi čini naklon Leonardu Cohenu jer dobro zna da nježnost daje snagu i da revolucija stiha / počinje u spavaćoj sobi / tamo se riječi drže za ruke. -Zvonko Karanović "pustit ću glas tu ranjenu pticu staru kao san" Ivan Škrabe (1984, Jastrebarsko). Živio i radio u Firenci te na otoku Ižu. Završio preddiplomske studije filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu, gdje i živi. Svoje pjesme čitao je na regionalnom književnom festivalu Knjiga pod feral u Budvi. U sklopu književnog festivala SUR (Stih u regiji, 2024) izvodi poemu Objava sna u HNK Varaždin. Pjesme Noir mamurluk i U bijelim haljinama apokalipse objavljene su u časopisu Poezija. Zajedno s Abramićem, Kapecom i Novakom izvodi glazbeno-poetski performans Mora rastu u očima, u Zagrebu 2024, povezujući svoju ljubav prema beat književnosti i glazbi. Kao kantautor objavio je dva EP albuma 2010. i Dodirom slobode. Na albumu Hazarske, u izvedbi književnika i kantautora Miloša Zupca nalazi se Škrabeova pjesma Stiglo je doba. Za album kolektiva Novih Odmetnika Iznad tame (Pjesme za Viktora Haru), skladao je glazbu za pjesmu Crveno i crno pjesnika Mehmeda Begića. Početkom 2025, izdavačka kuća Enklava objavljuje mu dvije pjesme u zborniku radova Paket aranžman, polaznika radionice kreativnog pisanja pod vodstvom Zvonka Karanovića. Ceremonija sna prevedena je na francuski jezik i objavljena na portalu Slavitude. Na proljeće 2026., za izdavačku kuću interstellaR. izlazi mu Tajni akord, prvi dugosvirajući album kojeg je radio s Mehmedom Begićem.