Oh, cure

Zovu se Chloe, Leila i Agnès. Rođene su iste godine, možda čak i istoga dana. Jedna se upalila poput krijesnice, druga pristala uz obalu egzotičnoga mora, a treća se pojavila u vrisku, osjećajući se napušteno već od prvog dana… Jedna je kći majke koja je i sama još uvijek dijete, druga mlade Magrebljanke, a treća užurbane buržujke. A očevi? Propustili su, neki jer su tako htjeli, a drugi jer su morali, prve poglede svojih kćeri koje su željele uputiti upravo njima. Slučajnosti kao i potreba za smiješkom, grimasom, pogledom ili tišinom doveli su do poznanstva triju četverogodišnjih djevojčica iz četvrti jedne metropole. Nema sumnje, radi se o Parizu. Proživljavaju svoje djetinjstvo očiju podignutih uvis u potrazi za majčinim osmijehom, spuštenih zbog nerazumijevanja na koje nailaze u tom tako čudnom svijetu odraslih, vlažnih od sreće kao nagrade za uspjeh, suhih od buktajuće ljutnje, natopljenih tugom neshvatljive tragedije. Ali uvijek, baš uvijek, očiju uprtih jedne u druge, prihvaćajući jedino sestrinstvo koje si priželjkuju: sestrinstvo uzvraćene ljubavi. I više se neće razići...