Orašar i kralj miševa

Godine 1816. njemački književnik E. T. A. Hoffmann napisao je pripovijest Orašar i kralj miševa. Ljupko ukrašen, zagonetni orašar kojeg djevojčica Marija dobiva na dar donosi joj Božić poput nijednoga prije: orašar oživljava i, nakon što porazi zlog kralja miševa u borbi, odvodi malenu u kraljevstvo lutaka. Hoffmannova neodoljiva priča puna čarolije i tajanstvenosti, inspiracija za slavni balet, i danas predstavlja savršen prikaz dječjeg, čudesnog doživljaja Božića. Ernst Theodor Amadeus Hoffmann, njemački književnik, skladatelj, glazbeni kritičar i crtač (Königsberg, danas Kalinjingrad, Ruska Federacija, 24. I. 1776 – Berlin, 25. VI. 1822). Po naobrazbi pravnik, istodobno studirao glazbu. Od 1808. djelovao kao dirigent, redatelj i kazališni slikar u Bambergu, potom bio glazbeni ravnatelj kazališne družine »Seconda« u Dresdenu i Leipzigu. Od 1814. stalno živio u Berlinu. Višestruko darovit, uz skladanje je uspješno slikao i pisao. Prve novele i priče, uzore romantičkog pripovjedalaštva, skupio je u knjizi Fantazije u Callotovoj maniri (Fantasiestücke in Callot’s Manier, I–IV, 1814–15), a zatim stvarao roman Đavlovi eliksiri (Die Elixiere des Teufels, I–II, 1815–16) i fantastične i jezovite pripovijetke Noćne zgode (Nachtstücke, 1817). U zbirci novela i književnih bajki Serapionova braća (Die Serapions-Brüder, I–IV, 1819–21) izdvaja se novela Majstor Martin bačvar (Meister Martin der Küfer), koja je R. Wagnera nadahnula za operu Majstori pjevači, i glasovita kriminalistička pripovijest Gospođica pl. Scudéry (Das Fräulein von Scudéry). Autobiografske elemente sadrže Životni pogledi mačka Murra (Lebens-Ansichten des Katers Murr, I–II, 1820–22). Hoffmannovi tekstovi uvjerljivo dočaravaju svijet snova, hipnoze, telepatije i strave. Novim pripovjednim oblicima, sablasnom i nadnaravnom atmosferom i motivikom snažno je utjecao na sebi suvremene i na mlađe pisce (A. Musset, H. Balzac, G. Byron, W. Scott, Ch. Dickens, E. A. Poe, F. M. Dostojevski). Hoffmannove pjesničke vizije nadahnule su i glazbenike (R. Schumann, J. Offenbach, F. Busoni). Smatra ga se prvim modernim glazbenim kritičarom, pretečom R. Schumanna i R. Wagnera te teoretikom romantičkog opernoga kazališta.