Osamdeset pet tisuća

Priča je, zapravo, jednostavna i obična. Toliko obična da se vjerojatno i dogodila: mladić iz Ludbrega, vječiti student u Zagrebu, dolazi u Sulejmaniju – glavni grad iračkoga Kurdistana – da potpiše ugovor s američkom tvrtkom za koju će raditi kao vozač kamiona. Basra, Samara, Ramadi, a tu je negdje i Bagdad – gradovi iz ratnih izvještaja i iz Tisuću i jedne noći, a između njih pustinja, zaraćena plemena, različite vjere jednoga islamskog vjerozakona, i svima samo jedno zajedničko: mržnja prema Amerikancima i prema onima koji rade za Amerikance. To je okvir kratkoga romana Andyja Jelčića. Unutar tog okvira je ono neočekivano: čudna prijateljstva, duhovito poigravanje s kulturnim razlikama i stereotipima svake vrste, upečatljivi karakteri jedne gubitničke igre i – ono što katkad djeluje šokantno – savršena uvjerljivost, kao da ne čitamo prozu nego reportažu iz iračkih zabiti i iz gradova koje naše oči nisu vidjele. Pripovjedač zna sve što se na njegovom mjestu mora znati, pa i to kako izgleda čajni ceremonijal u mehani nakraj svijeta. Miljenko Jergović