Osvajanje čitalačkog prostora

U knjizi eseja i osvrta Osvajanje čitalačkog prostora svestrana književnica Tatjana Gromača piše o piscima kao što su Esterházy, Kristof, Döblin, Gide, Malraux, Platonov, Broch, Babelj, Calvino, Joyce, Genet, Conrad, Yourcenar, Kiš, Handke, Musil, Walser, Aleksijevič, Beckett, V. Woolf, Nabokov, Gombrowicz, Faulkner, Mishima... Piše o piscima moderne i našim suvremenicima, o danas vrlo čitanim knjigama, ali i o onima koji su zanemareni, gotovo zaboravljeni (poput A. Gidea), a bilo bi dobro ponovo ih pročitati. Baš kao i Camusove knjige, koje u sebi imaju i polemički naboj, pa kada je njegova Kuga u pitanju, ona svaki put biva nanovo aktualizirana (tako je u doba pandemije korone bila jedna od najčešće spominjanih knjiga). Kada dobar pisac čita druge pisce u tome bude posebne brige, i posebno lijepog razumijevanja drugih pisaca. Tatjana Gromača svojim pisanjem čuva vrijednosti. Ona zna da umjetnost obavezuje, zahtijeva našu pažnju i misaonu odgovornost u prosuđivanju umjetničkog djela. Takvo je njeno čitanje. – Iz predgovora Predraga Fincija Roman je isprepleten s nekoliko tonova i momenata – od krajnje okrutnih opisa bolesti i umiranja, preko vedrog i sarkastičnog tona pripovjedača, do filozofskih promišljanja i opisa predivnih mediteranskih krajolika kao fascinantne pozadine zbivanja, koji ne jenjavaju u svojoj ljepoti bez obzira na tragične zemaljske događaje… Jer, kako zaključuje glavni junak romana, dr. Rieux, „Čovjek se mora boriti za žrtve i njihova prava. No, ako prestane voljeti sve drugo, kakva korist od njegove borbe?“ Jedno od temeljnih pitanja koje Camus postavlja u „Kugi“ jest pitanje granica ljudskosti. Ima li ljudskost granice, i smije li ih, treba li ih imati? Ukoliko treba – zbog čega? Tko su oni koji svojom šutnjom i pasivnosti, i u cilju osobnih interesa i komoditeta, postavljaju granice ljudskosti – vrlo se često, kako se neizravno iščitava iz rukopisa ovoga romana, ispostavlja da su to oni isti koji se javno legitimiraju kao ljudi koji djeluju u njeno ime. Tatjana Gromača (Sisak, 1971.) piše poeziju, prozu, eseje, književne oglede, putopise, kolumne. Do sada je objavila: Nešto nije u redu?, pjesme, 2000., Crnac, kratak roman, 2004., Bijele vrane, reportažni zapisi, 2005., Božanska dječica, roman, 2012., Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti, prozni zapisi, 2014., Bolest svijeta, roman, 2016., Carstvo nemoći, roman, 2017., Mrtav rukavac rijeke Save, prozni zapisi, 2018., Početnica za luđake, roman, 2021., Berlin, Pula, Varšava, putopisne proze, 2022. Ivan Bezdomnik i njegove pjesme, pjesme, 2023., Gospođa O., roman, 2023. Knjige su joj prevedene na mnoge europske jezike, roman Božanska dječica nagrađen je godišnjom nagradom za književno stvaralaštvo Vladimir Nazor, kao i nagradom Jutarnjeg lista za roman godine. Njemačko izdanje ovog romana (prijevod Will Firth, Stroux Edition, München) dobilo je nagradu Slobodne države Bavarske, 2022. godine. Knjiga pjesama Ivan Bezdomnik i njegove pjesme 2024. godine dobila je nagradu hrvatskoga P.E.N.-a Tonko Marojević za najbolju knjigu poezije objavljenu u Hrvatskoj, na hrvatskom jeziku. Prema njenom kratkom romanu Crnac u HNK Ivan pl. Zajc Rijeka uprizorena je 2009. godine istoimena kazališna predstava. Tatjana Gromača redovna je suradnica Trećeg programa hrvatskog radija, portala o knjigama Moderna vremena, kao i portala www.autograf.hr i www.prometej.ba. Živi u Istri.