Piotruś

Avangardni, eksperimentalni miniroman Piotruś (objavljen 1960. u Parizu) najpoznatije je djelo Lea Lipskog, jedne od najintrigantnijih figura poslijeratne poljske (emigrantske) književnosti. Smješten u Palestinu 1940-ih, u “Svetu zemlju” u kojoj za autora nema ništa sveto, roman crpi teme iz autorove biografije (poput samog Lipskog, njegov je protagonist bolestan, sakat i jedva hoda), ali prikazuje i općenito otuđenje čovjeka te moralnu degradaciju svijeta u kojem je sve ispunjeno težnjom za senzualnim užicima. Piotruś, mladić s gumenom rukom, na tržnici u Jaffi nudi se na prodaju. Kupuje ga iznajmljivačica stanova, perverzna gospođa Cin, i zapošljava kao čuvara toaleta u kojem on treba sjediti zaključan cijeli dan kako bi spriječio pristup drugim stanarima kojih se stanodavka na taj način želi riješiti. Izložen vrućini i vlazi, vrijeme ubija evocirajući filozofske monologe. Privid nade u slobodu pruža mu odnos s nećakinjom gospođe Cin, promiskuitetnom tinejdžericom Batijom, neostvarenom slikaricom. Jednog dana ona ga izvlači iz WC-a i uvlači u posve nekonvencionalnu ljubavnu, zapravo tek seksualnu vezu, istodobno ispunjenu nježnošću i uzajamnom okrutnošću. Lipskijeva modernistička proza izravna je i oštra, ali istovremeno poetska, sam ju je autor okarakterizirao kao “vapaj iz dubine”. Dvije ili tri riječi dovoljne su da prenesu intenzivna, dvosmislena stanja u kojima se nalazi njegov glavni lik. Izvorni pariški izdavač Piotruśa Jerzy Giedroyc oduševljeno je pozdravio pojavu toga grotesknog, sinkopiranog romana kao “susret Schulza i Becketta”.