Pjesme za djecu

Predivno ilustrirana knjiga Pjesme za djecu Emily Dickinson zbirka je pomno odabrane poezije poznate američke pjesnikinje prepoznatljiva stila. Među njezinim najljepšim pjesmama i ovih je trideset pet, u knjizi koja je savršen uvod u pjesništvo „ljepotice iz Amhersta”. Poredane tako da prate mijenu godišnjih doba, počevši s ljetom, svaka od pjesama popraćena je predivnim suvremenim akvarelom i objašnjenjima važnih pojmova i izraza. Pjesme je odabrala i bilješkama popratila dr. sc. Susan Snively, ugledna autorica, profesorica i vodič u Muzeju Emily Dickinson, a poznata ilustratorica Christine Davenier prikazala ih je svojim čudesnim ilustracijama. Na hrvatski jezik prepjevala ih je Snježana Husić otkrivajući moć jezika, mašte i izražavanja. U ovoj zbirci obuhvaćena je sva raznolikost života, od veličanstvene prirode, nestašluka životinja i promjena godišnjih doba do čari obiteljskoga doma. Predivni stihovi povest će djecu u svijet poezije, istovremeno im usađujući važne lekcije o životu, ljubavi i ljudskom iskustvu. Fokusirajući se na teme poput prirode, mašte i čuda svakodnevnog života, riječi pjesnikinje odjeknut će u mladim umovima, potičući ih da istražuju vlastite misli i emocije. Napisane prije više od stoljeća, ove su pjesme, zahvaljujući vještom i dovitljivom korištenju jezika, relevantne suvremenim mladim čitateljima i ostavit će neizbrisiv trag na njihovu književnom putovanju. EMILY DICKINSON rođena je 10. prosinca 1830. u Amherstu u američkoj saveznoj državi Massachusetts. Pjesnikinja je vodila istodobno miran i ispunjen život. Putovala je u mnoge gradove američkog sjeveroistoka, no najugodnije joj je bilo kod kuće, gdje je pekla kruh, radila u golemu vrtu, pisala pisma, njih čak deset tisuća, i stvarala pjesme kakve nitko drugi nije pisao, pune igara riječi, začudnih slika, zagonetki i iznenađenja. Dickinson je za života objavila samo sedam pjesama. Umrla je 1886. u dobi od 55 godina i ostavila iza sebe blago od gotovo 1800 neobjavljenih pjesama. Prva joj je zbirka pjesama tiskana u studenom 1890. i zanimanje za njezinu poeziju odonda ne jenjava. U svojem stvaranju istodobno se oslanjala na tradiciju i hrabro eksperimentirala s nepravilnim rimama, neuobičajenim rečeničnim znakovima i velikim slovima, s uvođenjem svakodnevice u pjesnički jezik, zbog čega je često bila ispred svoga vremena.