Pjesme

Iako je poeziju počeo objavljivati kao mladić, mlake kritičke reakcije na prve stihove osnažile su Fjodora Ivanoviča Tjutčeva u uvjerenju da pjesme piše za svoju dušu, stoga je za života objavio samo dvije knjige poezije. Kao diplomat često je i mnogo putovao, a razdoblje od svoje devetnaeste do četrdeset i prve godine proveo je u Bavarskoj i Torinu, uronjen u bogatu kulturu Zapada. Kao povratnik u Rusiju bio je rado priman gost u peterburškim salonima, gdje je svojom pojavom, umom i elokvencijom okupio oko sebe širok krug visokoga prijestolničkog društva. Još od mladenačkih dana Tjutčev se zanimao za jezik, tradiciju i filozofiju, a iz tih je polazišta postupno izraslo veliko lirsko pjesništvo sa snažnom misaonom crtom, prožeto dubokom iskrenošću. Iako nije za života postigao ugled velikoga pjesnika, Dostojevski, Turgenjev i Tolstoj, klasici ruske i svjetske književnosti, iznimno su ga cijenili, a zasluženu pjesničku slavu stekao je tek sredinom 20. stoljeća. Tjutčev se danas u Rusiji ubraja među tri najveća pjesnika 19. stoljeća, a njegovo pjesništvo ovim je izdanjem prvi put predstavljeno hrvatskim ljubiteljima poezije.