Pljuštale su ptice

Vremešne Toma, Charlieja i Teda zatječemo u izoliranom, jezerskom predjelu Ontarija, gdje su odlučili u miru i slobodi provesti ostatak svoga života. Pri ruci su im dvojica susjeda koji im dobavljaju sve ono što im šuma ne može dati, a koji usput, u toj skrivenoj oazi, vide priliku za unosan posao. Ustaljenu rutinu uskoro remeti dolazak dviju žena. Neimenovana fotografkinja u potrazi je za jedinim preživjelim iz Velikog požara kod Mathesona 1916. – Tedom Boychuckom, kojega se pamti kao dječaka koji je lutao zgarištima. Za njom stiže i Marie-Desneige, starica koja slobodu nije okusila punih šezdeset i šest godina. Hoće li mala jezerska zajednica izdržati tolike promjene? Suptilna i nježna proza Jocelyne Saucier oda je životu lišenom pritisaka i uobičajenih obrazaca, životu posve usklađenu s prirodom. Otvarajući duboke rane iz prošlosti, koje bolno pulsiraju podjednako u prirodi i čovjeku, Saucier gradi lirski spomenik slobodi, ljubavi i obnovi.