Na ovo putovanje moja je duša krenula jer sam željela ispisati sve doživljene i proživljene emocije s kojima se često tako nevješto nosimo. Sasvim je moguće da samozatajna kakva jesam, zbog nespremnosti da podijelim ono što spava u mojoj nutrini, a često to nisu bile samo lijepe i tople emocije, nisam znala što bih drugo, no pisati. Znala sam zapravo često reći da mi je pisanje oduvijek bilo najbolja terapija. Ispisala sam tu svoje ljubavi i svoje ljubavne brodolome, čežnje, snove, ali i bolne rastanke. Ispisala sam ponekad i ljutnju, strahove, ali i ono iskreno i nadasve ljudsko čuđenje zbog događaja, svjetonazora i ljudskih postupaka s kojima nikada nisam uspjela srasti. Moglo bi se reći da sam se oduvijek u ovom našem modernom svijetu osjećala kao potpuni autsajder, kao dijete u tijelu žene, koje odbija biti dio nekog nadasve ružnog igrokaza, kakav život često postaje, htjeli mi to ili ne. Zbog toga, nadam se da ćete u ovoj knjizi pronaći svoje utočište, jer ona je pisana od strane jednog autsajdera, svim autsajderima, kako bi znali da nisu sami i da negdje imaju svoj dom.