Podčinjavanje Zemlje

Od nastanka civilizacije i prvih melioracija u dolinama velikih rijeka do suvremene klimatske krize postoji neprekinuti kontinuitet. U tome se kontinuitetu krije zastrašujući paradoks: čovjek je krhko stvorenje koje ne bi opstalo bez civilizacije i tehnološkog napretka, ali je tim istim tehnološkim napretkom ugrozio vlastiti opstanak. Knjiga Philippa Bloma Podčinjavanje Zemlje u zrcalu povijesti mitologije, teologije i filozofije kazuje tjeskobnu priču o odnosu čovjeka i prirode. Sustavno su klasični teolozi, filozofi racionalizma i prosvjetiteljstva, te suvremeni apostoli napretka gajili iluziju ne samo o čovjekovoj potrebi i dužnosti da obuzda prirodu, pa i samoga sebe i svoje prirodne nagone, ne bi li se svekolikoj stvarnosti nametnuo kao neprikosnoveni vladar, u službi bogova ili razuma, svejedno. Iluziju toliko opojnu i otpornu da danas mnogi dovode u pitanje očitu činjenicu da smo na rubu klimatske katastrofe s nesagledivim posljedicama. Philipp Blom u Podčinjavanju Zemlje poručuje da prije svega mora­mo kopernikanski preokrenuti naše filozofsko nasljeđe, iskoračiti iz uskih okvira naše spoznaje i da sebe, svoju vlastitu prirodu i prirodu samu tek trebamo otkrivati i biti svjesni da živimo u kritičnoj zoni, tankom sloju uzduha “između mrtvih stijena pod našim nogama i vječne praznine iznad naših glava”. Tek tada će Kantova sentenca o “zvjezdanom nebu nad nama i moralnom zakonu u nama” dobiti puni smisao.