Podmetači leševa

Podmetači leševa su krimić i drugi roman Ive Balenovića koji je nastao na temelju insajderskog uvida u patologiju zdravstvenog sustava. Prvi je Ljudožder vegetarijanac, koji je i uspješno ekraniziran. Podmetači leševa su ipak sasvim drugačiji roman: ne bave se samo korupcijom, klijentelizmom i kvarnošću sustava zdravstva, nego hvataju i mnogo šire i dalje, bave se i onim sustavima s kojima je zdravstveni u bližoj vezi: farmaceutskim, obrazovnim, sudstvom, medijskom hidrom i onim nadređenim svima - političkom hobotnicom. Ovo je roman o sustavima, o totalitetu društva u kojem živimo, i u kojem nam je mrijeti, a kako stvari stoje, to bi se moglo i od muke i od loših sustava. Kad je već tako široko zahvatio Balenović je nužno stvorio galeriju likova, jer valja sve te funkcije i oživjeti, od kojih su većina teški malograđani, snobovi, licemjeri, hard core karijeristi, a to se posebno odnosi na najbrojnije likove, na većinu onih zaposlenih u zdravstvu. Kao da su u trajnom eskapizmu od eskulapizma, od svoje zakletve. Naravno, postoje i časne iznimke i one, kao i u drugim sustavima, uglavnom svoju plemenitost plaćaju gadnim nevoljama, čak egzistencijom. Roman otvara možda najšokantnija scena hrvatske književnosti, a zatim se nižu kratka poglavlja, dinamična – nije slučajno Balenović i scenarist, vidi se to i po vrhunskim dijalozima – u kojima se nižu fabularne linije s novim i novim opačinama i svinjarijama, raskošan kriminal i njegovo zataškavanje, žrtvovanje nevinih i slabih. Konkretno, nasumce: organizirani ilegalni abortusi, naručena premlaćivanja, krivotvorenja dokumentacija, krađa novaca s projekata, pogodovanja… Zlouporabe položaja uz zaštitu institucija koje bi to trebalo spriječiti. Osjetite li mučninu, premda ćete se puno puta i nasmijati, a ne budete li mogli stati s čitanjem ovog romana, to je zato što vas zanima istina, umjetnička. A gledati istinu je nekada kao gledati leš. Hipnotično. Kruno Lokotar