Pogled kroz rešetke

Opsesija postaje stvarnost onda kada um izbriše sve granice, čak i one oku vidljive. Opsesija ne poznaje pojam nemogućeg; ona kida, osvaja i pokorava svaku prepreku koja joj stoji na putu. Opsesija se smije ljudima i zakonu u lice… Smije se u lice i samoj smrti, jer ona je istinska smrt. Opsesija ima moć, pogotovo ako smatra da joj nema ravne. Ako je opsesija glavna vrana u jatu, ili ako teži tome da postane predvodnica, nitko ne može spriječiti to uzdizanje u hijerarhiji. Opasno je pokušati spriječiti vranu da leti. Nije preporučljivo rezati joj krila, jer ona će odrezati tvoja i staviti ih na sebe. I letjet će opet sve više i više. A ti? Gdje ćeš biti ti? Vrana će ti reći. Bit ćeš na dnu bez nogu da potrčiš, bez ruku da se braniš, bez očiju da vidiš. Bit ćeš žrtva opsesije koja se poigrava s tobom. Pokloni joj se, a potom bježi. Trči brzo i ne osvrći se, jer ako se osvrneš vidjet ćeš da ne možeš pobjeći. Jurit će te i igrati se s tobom, s tvojim najvećim strahom, ma koliko brzo trčao. I zašto se onda ne predaš? Što te sprječava? Sprječava te opsesivni nagon za preživljavanje. Vrtiš se u krug, a izlaz ne postoji. Postaješ i sam opsjednut. “Vremenom je postala glavna vrana, a svi oko nje samo njezina sjena.”