Pogledaj što je mačka donijela

Kad u američkim filmovima u prostoriju uđe neželjeni posjetitelj, gotovo uvijek netko kaže: „Look what the cat dragged in.“ Nemaju mačke obzira, donijet će nam pred noge baš ono što ne bismo rado vidjeli, a upravo to se, i bez mačaka, događa junacima ovih Tomićevih priča. Ima tu kostura koji ispadaju iz ormara, neželjenih povratnika koji su već odavno bili preboljeni i otpisani – pa i povratnika s onog svijeta koji su promašili svoj termin za umiranje. Ima i neshvatljive bešćutnosti zlobnih pojedinaca, ali i cijelih gradova, prema jednom ni krivom ni dužnom čovjeku, živih jaslica s malim Isusom upitnog identiteta i drugih božićnih anegdota koje Bog, osim ako u međuvremenu nije postao ateist, nikad ne bi tako izrežirao. Od obližnjeg supermarketa i stanova u našem susjedstvu, preko Baranje i mjestašaca poput Duduka ili Smiljeva, pa sve do West Saugertiesa nedaleko Woodstocka, Ante Tomić majstorski fabulira sudbine dovoljno nestvarne da postanu predložak za književnost, a opet dovoljno stvarne da djeluju zastrašujuće. Od te pogubne stvarnosti Ante Tomić spašava nas svojim punokrvnim humorom, kao da nam se njime u svoje ime ispričava što je svijet katkad toliko odvratan. Za slučaj da ni to neće biti dovoljno, u ovim nam je pričama osigurao i soundtrack vrhunske glazbe uz koju svijet zvuči smislenije i gotovo popravljivo. Tu smo gdje jesmo, ali uz Springsteena, Dylana, Younga, Rousea ili Zeppeline, baš kao i uz pripovjedača Antu Tomića, moguće je presuditi neželjenome – bez obzira jesu li nam to donijele mačke ili životinje u koži čovjeka.