Posljednji svoje vrste

“Maja Lunde odlično je upotrijebila provjereni recept za uspjeh u svom novom romanu. Posljednji svoje vrste njezino je najmračnije djelo, ali ujedno i ono koje nam daje najviše nade.“ Dagbladet Sankt Petersburg 1880: Kosti nedavno uginulog divljeg konja iz daleke su Mongolije u Rusiju stigle Mihaelu, pomoćniku tamošnjeg direktora zoološkog vrta koji će zapanjeno ustvrditi kako kostur koji se nalazi ispred njega nalikuje na prethistorijskog divljeg konja, za kojeg se smatra da je davno izumro. Mihael počinje sanjati o naizgled nemogućem pothvatu; ekspediciji u Mongoliju. Mongolija, 1992: Godinama veterinarka Karin pokušava Divljeg konja Przewalskoga vratiti iz Europe natrag u Mongoliju gdje su oni desetljećima ranije izumrli. U tu će svrhu otputovati u Nacionalni park Hustai sa svojim sinom Mathiasom, koji ima vlastite razloge za napuštanje Berlina. Norveška, 2064: Eva odbija dići ruke od svoje farme koja se raspada. Iako je većina njenih susjeda, zbog nestašice hrane, lijekova i vode, već odavno pobjegla, Eva se tome opire. Divlja kobila o kojoj se brine upravo se oždrijebila, a jednog dana sreće i mladu ženu – Louise – kojoj očajnički treba smještaj… Nakon međunarodnih bestselera Povijest pčela i Plavetnilo, treći roman u „Klimatskoj tetralogiji“ Maje Lunde priča je o ljudima, životinjama i ljudskim životinjama. Kako na nas utječu ostale vrste na Zemlji? Što nas razlikuje od životinja? Ima li još vremena da ispravimo svoje pogreške? I što je potrebno učiniti kako bismo preživjeli? Posljednji svoje vrste nominiran je 2019. godine za Nagradu norveških knjižara, a Naklada Ljevak predstavlja vam ga u prijevodu Vesne Salomonsen.