Povijesni atlas gradova - Varaždin

Grad Varaždin, uz Zagreb, najveći je grad sjeverne Hrvatske te predstavlja regionalno funkcionalno središte prostrane Varaždinske regije koja obuhvaća čitavo Međimurje, gornju (zapadnu) Podravinu i sjeverni dio Hrvatskog zagorja odnosno Varaždinsku i Međimursku županiju. Smjestivši se neposredno uz desnu (južnu) obalu rijeke Drave na 16°20` istočne geografske dužine i 46°18` sjeverne geografske širine, Varaždin je u svome razvoju oduvijek koristio povoljnu lokaciju prelaska preko rijeke, pa je njegov povoljni prometni položaj jedan od temeljnih čimbenika njegova razvoja. Njegov specifični geografski položaj u kontaktnoj zoni panonskog i alpskog prostora, tijekom povijesti osiguravao mu je funkciju prirodne poveznice Štajerske, Međimurja i Podravine s Jadranom, pa se često s pravom naziva sjevernim vratima Hrvatske. Naime, upravo u Varaždinu sjecište je transverzalnog prometnog pravca Podunavlje - sjeverni Jadran i longitudinalnog pravca koji dolinom Drave povezuje istočne Alpe i donju Podravinu. Varaždin predstavlja susretište različitih geografskih cjelina i u mikroregionalnom smislu - upravo ovdje sustječu se dravska nizina s Varaždinsko-topličkim i Maceljskim gorjem, omogućujući mu razvojne komparativne prednosti koje mu pružaju plodna riječna terasa Drave i osojno tercijarno prigorje okolnoga gorja. Osim geografskog i prometnog položaja, ključni razvojni čimbenik Varaždina oduvijek je bio i njegov geopolitički položaj. Blizina granice, nekad Štajerske i Ugarske a danas Slovenije i Mađarske, uz njegove prometne predispozicije, imali su važnu ulogu u njegovom razvoju. Grad Varaždin na površini od 59, 45 km2 danas čini deset naselja - Črnec Biškupečki, Donji Kućan, Gojanec, Gornji Kućan, Hrašćica, Jalkovec, Kućan Marof, Poljana Biškupečka, Varaždin i Zbelava. Na tome je području 2001. godine živjelo 49 075 stanovnika od čega u samom Varaždinu 41 434 . Varaždinska regija s 151 stanovnikom/km2, najgušće je naseljena regija Hrvatske. Grad Varaždin sjedište je Varaždinske županije koja u nodalno-funkcionalnom smislu čini sjeverni dio zagrebačke makroregije. Njegove snažne centralne funkcije znatno prelaze granice županije, čineći ga gospodarskim, kulturnim i prosvjetnim središtem znatno šire regije. Zbog iznimnih kulturno- povijesnih i ambijentalnih vrijednosti, 1965. godine varaždinska barokna gradska jezgra zaštićena je kao značajna povijesno-urbanistička cjelina a nedavno je pokrenut i postupak kandidiranja Varaždina za upis u UNESCO-v registar spomenika svjetske baštine . Grad Varaždin nastao je u srednjem vijeku, na sjecištu nekadašnjih rimskih putova. Prvi spomen grada nalazimo 1181. godine u povelji Bele III, gdje se Varaždin spominje kao sjedište županije, što znači da je Varaždin već tada bio znatno naselje čije korijene valja tražiti u početku 12. stoljeća ili ranije. Poveljom Andrije II Arpadovića 1209. godine Varaždin dobiva status slobodnog kraljevskog grada (33 godine prije Zagreba!) a već u 12. stoljeću sjedište njegovih vladara je utvrđeni dvor - castrum. Zahvaljujući svom povoljnom prometnom i geografskom položaju, Varaždin u srednjem vijeku postaje jedan od najznačajnijih trgovačkih i obrtnih središta Hrvatske sa snažno razvijenim građanskim slojem stanovništva koje će osobito od razdoblja renesanse nadalje, postati jedan od ključnih generatora kulturnog razvoja čitave zemlje. Do prekretnice u razvoju grada dolazi sredinom 16. stoljeća kada prodorom Osmanlija, Varaždin prerasta u glavnu utvrdu i sjedište Slavonske vojne granice te kao takav postaje ključ opstojnosti ne samo Hrvatskog Kraljevstva već i susjedne Štajerske. Tada njegov srednjovjekovni feudalni kastrum dobiva nove konture renesansne tvrđave okružene vodenim opkopima (wasserburg) koja je i danas najprepoznatljiviji spomenik grada Varaždina. Iako već 1578. formalno više nije u sastavu Vojne granice, zbog svojih snažnih obrambenih funkcija i povoljnog geostrateškog položaja, Varaždin ostaje sjedište Slavonske vojne granice sve do 1731. godine. Tako je kroz gotovo dvije stotine godina razvoj grada bio potaknut poglavito njegovim vojnim funkcijama, status slobodnog i kraljevskog grada Varaždinu je osiguravao razmjerno dobre uvjete za daljnji razvoj njegove obrtničko-trgovačke tradicije. Ipak, oslobođenje Slavonije nakon Karlovačkog mira (1699) te pomicanje granice s Turcima na rijeku Savu, za Varaždin su značili prijelomni razvojni poticaj. Tek udaljavanjem osmanske granice kada grad gubi funkciju pogranične utvrde, Varaždin je mogao u punoj mjeri afirmirati svoj dobar geoprometni položaj na pravcu glavnih trgovačkih i prometnih putova. Zahvaljujući stabilnom i sigurnom razvoju, Varaždin upravo tijekom 18. stoljeća doživljava svoj najveći procvat, prerastajući u najbogatiji i najrazvijeniji barokni grad kontinentalne Hrvatske. Njegova središnja uloga u tadašnjoj Hrvatskoj ogledala se i u preseljenju sjedišta Zemaljske vlade i Banskog stola iz Zagreba u Varaždin, čime je nakratko preuzeo i funkciju glavnog grada Hrvatske (1756- 1776.). Snažan urbanistički i gospodarski razvoj grada Varaždina naglo je prekinut 1776. godine nakon katastrofalnog požara u kojem je izgorio veći dio grada. Usprkos brze i efikasne obnove grada, dinamika razvoja Varaždina tijekom 19. stoljeća neće uspjeti dostići razvojne trendove zabilježene prije katastrofalnog požara. Nepovratno izgubivši ulogu upravnog i političkog središta zemlje, svoj daljnji razvoj Varaždin je temeljio na svojim tradicionalnim trgovačkim i obrtnim funkcijama, razvijajući se kao regionalno središte sjeverne Hrvatske. Izostanak adekvatne željezničke veze koja je za posljedicu imala kasnu industrijalizaciju grada, dodatno će usporavati razvoj Varaždina sve do početka 20. stoljeća. Naime, usprkos njegovog iznimnog prometnog položaja, Varaždin je od svih gradova središnje Hrvatske željezničku vezu dobio među posljednjima. Prva željeznička pruga u Hrvatskoj od Žakanja do Zagreba, zaobišla je Varaždin. Tako je željeznička veza Varaždina sa Zagrebom ostvarena tek 1886. godine i to vicinalnom zagorskom prugom a sa susjednom Koprivnicom još kasnije, 1937. godine. Ta je činjenica značajno oslabila tadašnje razvojne mogućnosti Varaždina, pa je snažnija industrijalizacija otpočela tek u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Nakon 1945. godine, poglavito snažnim razvojem tekstilne, drvne, metaloprerađivačke a u novije vrijeme i prehrambene industrije, Varaždin postaje jedno od najznačajnijih gospodarskih središta Hrvatske. Uspostavom samostalne Republike Hrvatske, u okviru novog upravno-teritorijalnog ustroja, Varaždin dobiva novu centralnu funkciju kao sjedište Varaždinske županije. Varaždin danas predstavlja modernu aglomeraciju karakteriziranu snažnom urbanizacijom, ali i sve izraženijom suburbanizacijom njegove šire okolice, na čijem gradskom području živi više od 50 000 stanovnika.