Preko granice

Buga: Nije mi problem pasti ako znam da me dole čeka čvrsto tlo. Godine umjetničkog klizanja naučile su me da dobar plan i bezbroj pokušaja vode do uspjeha. Taj bi plan možda i funkcionirao da sam samo klizačica, ali ja sam i studentica fizioterapije, kći koja voli odlaziti kući i prijateljica koja se voli družiti uz margarite. Zato je kalendar jedini način da držim korak sa svime što želim postići. Ipak, čovjek može izdržati samo toliko reda prije negoli zatreba predah. Samo što moj predah definitivno nije trebao doći u obliku brata moje najbolje prijateljice. Osim… ako sve držim pod kontrolom i ako igramo isključivo po mojim pravilima. A pravila su poprilično jednostavna: nema komplikacija, nema osjećaja, a pogotovo nema ljubljenja. Rene: Imam puno kvaliteta, ali izdvojio bih dvije najvažnije. Prva je da znam tko sam i što želim. Druga je da sam jednako toliko uporan koliko i naporan dok to ne dobijem. Hokej me naučio da se utakmica ne dobiva prvim udarcem na gol. Nekada moraš pokupiti odbijenac, hrvati se s protivnikom, primiti koji udarac i nastaviti gurati dok pak napokon ne završi u mreži. Priznajem, do sada se nisam morao previše namučiti. Sve dok nisam upoznao nedostupnu klizačicu. Najbolju prijateljicu moje mlađe sestre i plavokosu susjedu koja u svom kalendaru ima mjesta za sve… osim za mene. Bila je nedostupna sve dok joj nisam pokazao da sam upravo ja ono što joj sada treba. Pristajem na sve njene nagodbe, prijedloge, glupa pravila i strogo određene termine. Jer ja ne želim igrati samo trećinu igre. Ja želim cijelu igru. Postoji samo jedan problem. U hokeju pravila postoje da ih ne prekršiš. U ovom našem dogovoru.. sve više razmišljam koliko će nam trebati da prekršimo baš svako, a posebno ono jedno njoj najviše vrijedno.