Premještanja

Dakle, kako nam i sam naslov govori, posrijedi je ponajprije „opća“ putopisna zbirka, koja koristi put kao takav, karavanu zapravo, kao široko razvedenu, slojevitu metaforu. Smisao te metafore goneta se kroz brojne oblike putovanja, koja se sva vrte oko osi svih onih bića čija definicija može, ako pomnije pogledamo, sadržavati riječi poput kretanja, premještanja. No i to je relativno. (Naime, putovati može i stablo, iako iz našeg očišta vrlo polako, samo se nama čini da se njegovo korijenje ne kreće.) I upravo to oduševljava kod ove autorice, što gipkošću i prodornošću vjetra – koji je ujedno i najčešći i najvažniji provodni motiv zbirke – primjećuje jednako i velika kretanja i prividne nepokretnosti, kao i spoticanja, opstrukcije, prekide putovanja. Da, i nesporazume kao i sporazume, tanane i neobične razgovore sa srodnim bićima, ponajprije srodnim piscima, koliko našim toliko i stranim. U ovim snažnim, naelektriziranim pjesmama, koje kipe slikama i ritmom, tematski nisu prisutni samo suvremeni i ostali oblici migracija, bilo to klimatskoga, ekonomskoga, ratnoga ili turističkoga poticaja, već i želje i sjećanja, zamišljani dijalozi u vidu ljubavničkih obraćanja kao oblika nutarnjeg putovanja.