Priče i stihovi iz ranca

Ranac, ruksak ili naprtnjača – kada ga stavite na ramena, postaje suputnik, ime gubi važnost. On je simbol puta. Teret koji nosimo, ali i prostor u koji spremamo susrete, suze, pjesme i svjetlost. Autorica kreće iz Lisabona, preko Fátime i Porta do Santiaga, a zatim se vraća kući – u Dalmaciju, u Split, Šibenik, Zadar – i još dalje, u vlastito djetinjstvo, ondje gdje su započeli prvi snovi. Svaki grad, svaki kilometar i svaki korak ostavljaju trag u rancu koji se, kako se prazni od tereta, puni novim smislom. Ova knjiga nije samo putopis. Ona je priča o čišćenju, povratku i tihoj hrabrosti da se krene – i vrati – promijenjen. Priče su dijelom stvarne, dijelom isprepletene maštom. Napisane su tako da brišu granicu između mogućeg i doživljenog pozivajući čitatelja da se izgubi u njima – i možda pronađe sebe. Ilustracije Igora Pavlova dodatno produbljuju doživljaj, dajući pričama i stihovima vizualnu dimenziju koja ostaje u pamćenju.