Pripovijetke iz jednog drugog džepa

Karel Čapek, velikan svjetske književnosti, u Pripovijetkama iz jednog i drugog džepa odvodi čitatelja na putovanje kriminalističkim zemljovidom bivše Čehoslovačke. Njegove se pripovijetke, međutim, ne zaustavljaju na detektivskom pristupu zločinima koje u ovih 48 odreda humornih – oporih i melankoličnih – a nerijetko i apsurdnih minijatura tematizira, već nam autor donosi sociološki presjek društva, u kojemu je bilo koji prijestup samo dio svakidašnjice u kojoj živimo i puka ljudska činjenica, a moral i pravda su u oku promatrača. Svojim fenomenološkim pogledom, a gdjegdje i psihoanalitičkim alatom, koji je tada bujao baš na područjima bivše Austro-Ugarske, Čapek i varalicama i prevarenima, i ubojicama i ubijenima pokušava dati lice čovjeka i pokazati da u svakome od nas istovremeno čuči i jedno malo lice dobra kao i sitno naličje zla. O tome što će pretegnuti, počesto odlučuje tek slučaj. A slučajnost se prilikom otkrivanja počinitelja ravnopravno suprotstavlja oštroumlju istražitelja kao i dobroj staroj policijskoj rutini čija nam iskustvena kriminologija poručuje da zločine najčešće čine poznati ljudi iz okruženja ili već poznati prijestupnici. Pisane u formi razgovora običnih ljudi, dinamičnim i urbanim stilom, ove će pripovijesti svoga autora, jednom kad zavirimo u njegove džepove, kriomice i s namjerom da ih čitalački opelješimo, potvrditi kao majstora žanra. Ja ne znam, možda mi nemamo dušu; ali u nama postoji nešto što je besmrtno poput nagona za pravdu. Nisam ja ništa bolji od bilo kojeg drugog čovjeka; ali u meni je nešto što pripada samo meni – to je slutnja o nekom strogom i velikom redu i poretku. Znam da to ne govorim kako treba; ali u tom trenutku sam znao što je zločin i što je vrijeđanje Boga. I samo da znate, ubijeni čovjek je poput obeščašćenog i opustošenog hrama. “Čapekove neodoljivo inovativne pripovijetke… rastežu žanr detektivske priče do njegovih krajnjih granica i tijekom tog procesa govore nam mnogo o tajnama ljudske egzistencije.” Katherine Ramsland, The New York Times Book Review “Jedno od onih velikih djela kriminalističkog žanra. U 48 napetih kratkih priča Čapek dokazuje da nije samo majstorski svladao stvaranje zapleta i atmosfere nužne za uzbudljivu radnju već je uspio i uzdići svoje krimiće do filozofskih visina kojima rijetki pripadnici žanra streme.” Publishers Weekly “Vrijeme je da ponovo čitamo Čapeka, zbog njegova bezbrižnog smijeha i boli ljudske sljepoće koja leži ispod njega.” Artur Miller Karel Čapek (1890. – 1938.), najistaknutiji češki pisac međuratnoga razdoblja, studirao je filozofiju u Pragu, Berlinu i Parizu, od 1917. radio kao novinar. Započeo je svoj književni rad u duhu moderne, pišući poeziju te, zajedno s bratom Josefom, pripovijetke i drame. Svjetsku popularnost donijela mu je utopijska drama R. U. R. (1920.), u kojoj se prvi put spominje naziv robot (prijedlog njegova brata Josefa). Antologijom prepjeva Francusko pjesništvo novog doba (1920.) utjecao je na jezgru mlade češke književne avangarde. Pisao je utopije, putopisnu prozu, feljtone, kolumne i kozerije te bajke, po kojima je i u nas poznat. Njegova Poštarska bajka obvezna je lektira u osnovnoškolskom obrazovanju u Hrvatskoj. Autor je Pripovijetki iz jednog i drugog džepa (1929.), proze detekcije kojom je inovirao žanr. Ponajbolja su mu djela tzv. Noetička trilogija – romani Hordubal (1933.), Meteor (1934.) i Običan život (1934.) – te utopijskoalegorijski roman Rat sa salamanderima (1936.), u kojemu je upozoravao na opasnost od fašizma. Bio je protivnik totalitarizama, a umro je ni godinu dana prije početka Drugoga svjetskog rata, vjerojatno tako izbjegavši sudbinu svoga brata Josefa, pisca i slikara, koji je stradao u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen kao neprijatelj nacističkog režima. Karel Čapek bio je sedam puta nominiran za Nobelovu nagradu za književnost.