Religijski anarhizam Lava N. Tolstoja

Kad je riječ o "religijskom anarhizmu", treba reći da taj pojam, prema Berdicinom mišljenju, jednim značajnim dijelom participira na anarhizmu kao političkoj koncepciji. No, pojam "religijski" pridaje se ovako shvaćenom anarhizmu prije svega zbog činjenice da svoje motive negacije, načine na koje se ona odvija te njezin konačni cilj crpi iz ideja koje svoje izvorište imaju u području dominantno religioznoga diskursa – ljubav, nenasilje i solidarnost. Autor ove knjige drži da Tolstoj zastupa stajalište personalizma. Personalizma zbog toga što u tom socijalno-filozofskom stajalištu vrhovnu vrijednost predstavlja čovjek, ljudska osoba kao vrhunska osoba, a ne neke općenitosti ili kolektivne realnosti poput društva, nacije, države, civilizacije ili Crkve. U knjizi se osobito obrađuje Tolstojeva socijalna filozofija u okviru koje poznati ruski književnik razvija svoju osebujnu i površnim poznavateljima njegove misli neočekivanu kritiku države, vlasti, prava i privatnoga vlasništva. Ta je kritika utemeljena na religioznim motivima koji svoje izvorište uglavnom imaju u "izvornom kršćanstvu" kako ga vidi i tumači sam Tolstoj. Završni dio knjige posvećen je aktualnosti Tolstojeve kritike institucija vlasti, osobito u svjetlu njegova snažno naglašenog "radikalno anarhističkog i humanitarnog pacifizma" kojeg Berdica vidi kao središnji argument aktualnosti ovakve teme u suvremeno "doba ekstrema".