Rep svih stvari

Točka kontakta četvrte zbirke pjesama Nataše Govedić Rep svih stvari je Japan, a osnovni motiv „uraguchi“, a u prijevodu to su: „stražnja vrata“, „ulaz sa stražnje strane kuće“, a može biti i backstage, ili bilo koji od pogleda posjetitelja zaklonjeni prostor, što zapravo može uključivati i stražnjice i poslove „ispod žita“ ili u nekom kontekstu pak značiti neki „tajni ili skriveni ulaz“. U prethodne tri zbirke poezije autorica motivski uvodi „nježna Diva“ Japan, a ovdje on postaje kormilo poezije što daje nam pozadinsko sunce, i stražnja vrata i rep svih stvari, a taj rep slobodan je neopterećen ludistički stih te postaje i kist što ocrtava metafore bambusa i drevnih šinto-hramova. Duhovito duhovno poetsko putovanje to jest, izmaštano i stvarno od Zagreba do Kyota i nazad, a lirska subjekt/ica nas vodi prostranstvima slučajnih i namjernih susreta s ljudima, životinjama, biljkama i stvarima, i srce vodi taj lirski put s reminiscencijama na Berlin, Stubicu, Ribnjak, povijest književnosti, traduktologiju, politiku i društveno-literarnu kritiku i sve to bez težine uz put. "jedino mjesto na kojem čujem glas božice milosti Kannon kap kap kap kap kap česma sa zmajskom glavom izvire pa izvire ne zamara se pitanjem je li to možda ipak prevelika darežljivost" Pisati poeziju je kao štovati tanukije (kunopse) u Japanu: tanuki su bizarno zaigrana prirodna i natprirodna pojava, koja se rado pretvara u ljudska bića, veprove, mačke, ježeve, leoparde i sve što im padne na pamet. Ponekad čak i u sveučilišne profesore. Veoma su kritični prema biovrstama koje uništavaju prirodu, a i prema svim oblicima tvrdih linija. Vole bubnjati. Rep svih stvari ujedno je i četvrta zbirka poezije Nataše Govedić, nakon Zlica i vilica, Pasjih kola i Knjige prve pomoći, od kojih su dvije knjige (Zlice i vilice te Knjiga prve pomoći) bile finalistice Nagrade Tin Ujević.