Roboti u srednjem vijeku

Zlatne ptice i zvijeri, glazbene fontane i roboti sluge zapanjuju i zastrašuju goste. Mjedeni konjanici, pozlaćeni trubači i bubnjari od kaširanog papira označavaju protok vremena. Kipovi pokojnih ljubavnika uzdišu, ljube se i zavjetuju na ljubav. Zlatni strijelci i bakreni vitezovi upozoravaju na opasnost i paze da se ne prekorače granice. Mehanički majmuni, kamuflirani krznom jazavca, oponašaju ljudsko ponašanje usred raskošnog imanja. Trupla, savršeno očuvana ljudskim umijećem, prkose granicama života. Mjedene glave otkrivaju budućnost, a rotirajuća palača oponaša okretanje sfera. Srednjovjekovni roboti, i stvarni i fikcijski, poprimaju razne oblike. I bili su puno više od lijepih kurioziteta. Automati su stajali na sjecištu prirodnih znanosti (uključujući magiju) i tehnologije, i utjelovljivali su mnoge teme koje su imale središnje mjesto u srednjovjekovnoj učenoj kulturi. Doista, automati su bili uznemirujuće karike između umijeća i prirode. Oni su osvjetljavali i propitivali dualne ideje o životu i smrti, prirodi i proizvodnji, stranom i poznatom. Obavljali su mnoštvo društvenih i kulturnih uloga: zabavljanje, poučavanje, proricanje, zamjenjivanje, discipliniranje i nadziranje. Kroz cijeli srednji vijek automati su unosili život u dvorske svečanosti i liturgijske obrede. Automati su bili ujedno proizvodi i uma i ruku, a svoju moć mogli su crpiti od demona, kretanja kozmosa, tajnih moći prirodnih tvari ili mehaničke tehnologije.