Sanjao sam snijeg

Roman o obitelji, tuzi, smrti, životima nakon života, ljubavi, zabludama, prijateljstvu. Knjiga velike teme i pripovjedne tišine, knjiga koja uzbuđuje i smiruje, izaziva sućut i donosi pročišćenje. Sanjao sam snijeg iznimno je intimna i emotivna priča o suočavanju sa smrću, tugom i sjećanjima. Glavni pripovjedač promatra gubitak majke i kasnije tihu patnju oca, istodobno se boreći s vlastitim osjećajem krivnje, nesigurnošću i pitanjem smisla života. U nizu slika, od pogrebne povorke, prisjećanja na majčine priče, njezine vedrine usprkos bolesti, do prizora iz djetinjstva, Ivana Šojat snažno, poetično i iskreno plete naraciju ne nudeći utjehu patetikom, nego iskazivanjem onoga što se proživljava u susretu s gubitkom voljene osobe i slikama sjećanja na zajednički provedene trenutke. Posebno su dojmljivi opisi intime u kući nakon majčina odlaska, otac koji se slama, sin koji u snovima traži njezin glas, sitni detalji (miris losiona, zvuk rakije, stare fotografije) koji odjednom postaju nositelji čitavog jednog života, dok granica dijaloga života i smrti biva tanka, gotovo nevidljiva. Roman zatvara krug tugovanja, prihvaćanja i nastavka života, ali bez iluzije da će bol nestati, a boje izblijedjeti, podsjećajući na to koliko mogu biti krhki obiteljski odnosi, koliko je teško nositi se s teretom rastanka. U vremenu u kojemu se emocije često skrivaju i potiskuju, Sanjao sam snijeg vraća im dostojanstvo otvarajući prostor za razgovor. "Roman Ivane Šojat pruža široku lepezu osjećaja, od susreta sa smrću i ruševinama u duši do pronalaženja smisla života u intimnim proživljenim trenutcima koje nam nitko ne može oduzeti. To je knjiga velike teme i pripovjedne tišine, knjiga koja uzbuđuje i smiruje, izaziva sućut i donosi pročišćenje. - Dubravka Oraić Tolić