Sestrične

Pripovjedačica i glavna junakinja romana Yuna Riglos (“lijepa kao Modiglianijev model za Damu s crnom kravatom”) djevojka je velikog, javno prepoznatog slikarskog talenta, ali i osoba s posebnim potrebama – ili je barem takvom smatraju u obitelji. A ta je obitelj posve nesvakidašnja: mlađa joj je sestra Betina u invalidskim kolicima i mentalno je retardirana. Samoživa tetka Nené, također slikarica, ali mnogo manje talentirana od Yune, bez sreće je u ljubavi i na korak do toga da totalno prolupa. Druga tetka, Ingrazia, majka je dviju kćeri, koje su također hendikepirane. Kad starija, Carina, zatrudni u četrnaestoj godini, Yuna i tetka Nené vode je na ilegalni pobačaj koji završi tragično. Druga Yunina sestrična Petra, patuljčica koja se od rane mladosti bavi najstarijim zanatom na svijetu, njezina je jedina saveznica (ili možda ipak nezahvalna suparnica?) u nastojanju da prekine lanac zlostavljanja koje trpe njezina sestra i sestrične, ali i ona sama. „Sestrične“ su roman o pitoresknoj, nesretnoj argentinskoj obitelji niže srednje klase 1940-ih, pisan beskrupuloznim stilom i radikalnom sintaksom koja izbjegava interpunkciju. Brutalno provokativna, nelagodna priča, u kojoj autorica za svoje nesretne ženske likove nema milosti ni sućuti, prožeta je melankolijom i naletima struje svijesti, ali i crnim humorom koji navodi na opor smijeh. Narativ je to o tjelesnom i psihičkom nedostatku koji govori o zlostavljanju i patnji, ali i o nadi da se taj prvotni hendikep može prevladati, makar i po cijenu da se sve ono prije zaboravi, izbriše.