Poput grafičke skulpture, remek-djelo tisuću i jedne noći vizualno je iznova izmaštano u umjetnosti Sergia Toppija. Sharaz-De, želi li nanovo ugledati zoru, svake večeri mora ispripovijedati priču koja će nagnati kralja da je ostavi na životu. To joj i uspijeva, ona to čini opisujući svemir demona i vještica, svijet u kojem srca ljubav mori do smrti i u kojem srca ostaju tvrda do smrti. Unutar sharaz-de nalazi se cijeli Baghdad, kao i sve kamene pustinje mašte, cijelo jedno barbarsko društvo u kojem se ono čudno i bajkovito pojavljuje kao jedini lijek za nepravdu... Za umjetnika poput Toppija to je pravi poziv na slavlje. Svijet koji nam vraća još je uzvišeniji od žarkih geometrija panorama, od raskoši palača, od upalih lica opaljenih pustinjskim suncem i strastima. A u svima njima, ona, Sharaz-De, umiljata i mudra stvarateljica svjetova.