Sicko

Bio je moj udomljeni brat. Zakleo se da će me štititi. Nije uspio. Nitko nije uspio. Ja sam otvorena kutija izblijedjelih fotografija, zarobljenih u dnevnom svjetlu i utonulih u nijanse sepije. Ja sam prošlost koju je pokušao zaboraviti; on je bio budućnost koja mi je trebala. Kad je otišao prije četiri godine, svake sam noći vrištala za njim. Ali onda je sve stalo. Moji su krici odjednom bili prigušeni okrutnošću i dodatno potaknuti boli. Ali vratio se. Više nije onaj slatki stariji brat u kojeg sam bila potajno zaljubljena, niti loš dečko, bogato derište kojeg sam mrzila voljeti. On je nemilosrdni potpredsjednik Wolf Pack MC-a i više se ne odaziva na ime Royce Kane. Odaziva se na Sicko.