Slab učenik

Nema malih uloga vele glumci, a nema ni malih knjiga u opusu Thomasa Pynchona, iako ima kratkih. Njegova književna karijera jedna je od najneobičnijih u suvremenoj američkoj, pa i svjetskoj književnosti. Zabljesnuvši od početka ranim romanima V. (1963) i The Crying of Lot 49 (1966., hrvatski prijevod Dražba predmeta 49, 1998), Pynchon je ostvario svojevrsni tour de force opsežnim romanom Gravity`s Rainbow (1973), za kojeg je dobio (i odbio preuzeti) National Book Award. Postavši predmetom književnog kulta i bezbrojnih kritičkih studija, Pynchon se tijekom naredne dekade nije oglasio novim djelom, a Vineland (1990), objavljen nakon 17 godina šutnje, nije bio knjiga kakvu je itko očekivao, dapače, radilo se o autorovu najmanje ambicioznom, po njegovim standardima zamalo konvencionalnom, romanu. Ništa se slično ne bi moglo reći za Mason & Dixon (1997), remek-djelo kasne faze, za kojim je slijedio Against the Day (2006), ponovno opsežan roman od preko tisuću stranica, ali za koji su neki konstatirali da u njemu autorova vizija pokazuje znakove iscrpljenosti. Činilo se da je sedamdesetogodišnji pisac, koji se ni jednom nije pojavio u javnosti, rekao svoje. Zato je kao veliko iznenađenje dočekano, tek tri godine kasnije, objavljivanje novog romana Inherent Vice (2009., hrvatski prijevod Skrivena mana, 2014.), u kojem je opet zavibrirala pynchonovska žica, a samo četiri godine poslije još jednoga, Bleeding Edge (2013). Sklon nadmašiti sva očekivanja, Pynchon je u svojoj 88. godini objavio novi roman naslova Shadow Ticket (2025).