Slonicu je strah vikanja i kazne

Malena se slonica najviše voljela igrati skačući po lokvicama vode. Ali tog je ljeta bila strašna suša i s vodom se nije smjelo igrati kako bi sve životinje imale dovoljno vode za piće. No malena slonica to nije znala. Kad ju je uhvatila kako se igra u lokvici, mama se slonica jako naljutila i počela vikati na svoju djevojčicu. Čak ju je i strogo kaznila. Uplašena je slonica poslušno odradila svoju kaznu, ali nije prestajala plakati. Kad je mama vidjela koliko se njezina slonica uplašila, bilo joj je jako žao. Ispričala se slonici, a potom ju je zagrljajima i razgovorom utješila i umirila. U našoj je kulturi uobičajeno isticati ono što je loše učinjeno, drugim riječima - kritizirati. Često to činimo dobronamjerno, da dijete ili netko drugi nauči i postane još bolji u nečemu. No, iako kazne imaju svoju svrhu u odgoju, uz česte kritike kazne imaju neželjenu posljedicu - dijete razvije snažnu unutarnju kritičnost, što utječe na razvoj niskog samopoštovanja i anksioznosti, odnosno stalne tjelesne napetosti i straha, a katkad i simptome depresije.