Sonny Boy

„ Jedne noći na pozornici, dogodilo se tek tako. Ukazala mi se moć izražavanja kao nikad prije. Nisam je čak ni tražio. U tome i jest ljepota. Ne tražite je. Otvarao sam usta i nekako shvaćao da govorim. Riječi su izlazile i to su bile Strindbergove riječi, a ja sam ih izgovarao kao da su moje. Svijet je bio moj, osjećaj je bio moj i nadilazio je Južni Bronx. Napustio sam sve poznato. Postao sam dio nečeg većeg. Otkrio sam da mogu više, osjetio sam da pripadam čitavom svijetu, a ne samo jednom mjestu. U sebi sam mislio: što je ovo? Čini se kao da lebdim iznad zemlje. Mislio sam: da, to je to, i sad znam da je to moguće. U tom trenutku iznenada sam postao jedno sa svime. Nakon toga znao sam da se ne moram brinuti. Jeo, ne jeo. Zarađivao, ne zarađivao. Bio poznat, ne bio poznat. To više nije ništa značilo. A sreća je u ovom poslu kad vas više nije briga za to. Otvarala su se vrata, ali ne karijeri, uspjehu ili sreći, nego oživotvorenoj energiji. Dobio sam dar tog uvida u sebe i nije mi preostalo ništa drugo nego da kažem: želim ovo raditi zauvijek.” „Sonny Boy je spektakularna knjiga. Ovo je najbolja autobiografija koju sam ikada pročitao.”