Spleen Pariza

Na tronu najvećih i najznačajnijih pjesnika svjetske književnosti još i danas nesumnjivo sjedi rođeni Parižanin Charles Baudelaire. Malo je toga što već nije rečeno o liku i djelu boema koji se izrazom, stilom i osebujnim načinom života odmaknuo od svog vremena. Eksperimentirajući s opijatima i prepuštajući se razuzdanom načinu života i vlastitim turbulencijama, bez ustručavanja je svoja promišljanja i struje svijesti pretočio u stihove. Upravo su ti stihovi pobudili žestoke reakcije i dodijelili mu, među brojnim drugim, i epitet „izopačenog? pjesnika. Kroz 19. je stoljeće promatrati svijet očima Baudelairea bio svojevrstan grijeh. Kritizirati i izrugivati se malograđanstvu bio je grijeh. Pisati o tome bez tabua i provocirati javnost bio je - još veći grijeh. Spleen Pariza upotpunjuje Baudelaireovu najznačajniju i najozloglašeniju zbirku Cvjetovi zla. Slijed tema ovdje je povezan u cjelinu, a vješto ispreplitanje poezije i proze nije uspjelo nikomu u književnosti prije njega. Kada je Spleen Pariza ugledao svjetlo dana 1869., Baudelaire već dvije godine nije bio među živima. „Izopačeni? pjesnik uspio je kroz odjek vlastite psihe unijeti u ovo utjecajno književno djelo dovoljno spoznaja, ljepote, senzibiliteta i osebujnosti, a naklada Sakcinski ovoga ga puta donosi u novijoj, suvremenoj verziji. Dovoljno da i 155 godina nakon Baudelaireove smrti Spleen Pariza bude prestižni dio kućne biblioteke.