Sveci i učenjaci

Sveci i učenjaci, roman organiziran poput intelektualne igre, na osebujan način isprepleće fikciju i fakciju. Terry Eagleton naime na vrlo originalan način govori o povijesnim zbivanjima u prvim desetljećima 20. stoljeća, u prvome redu u revolucionarnoj Irskoj, i to kroz “koprenu” romana, uspijevajući postići da sva istaknutost fakcijskih slojeva naracije ni najmanje ne umanjuje uživanje u lijepoj književnosti, već da mu, naprotiv, pridonosi. Eagleton to, među ostalim, postiže supostavljanjem stvarnih povijesnih i fikcionalnih ličnosti. Tako su s jedne strane James Connolly, irski republikanac kojeg su Englezi pogubili 1916. i koji je ovdje, takoreći, izvučen iz povijesnog toka, zatim filozof Ludwig Wittgenstein, koji je u romanu upravo napustio Cambridge, te Nikolaj Bahtin, brat slavnoga ruskog teoretičara književnosti Mihaila. S druge je pak strane npr. Leopold Bloom – intertekstualna intervencija posuđena iz Joyceova Uliksa. Svi se ti likovi silom prilika nađu u kolibi negdje na zapadnoj obali Irske i započinju svoju kompleksnu interakciju. Kroz tu intelektualno izazovnu, živopisno iznesenu razmjenu ideja autor fikcionalizira i vlastite filozofske, etičke, socijalne i druge stavove. Čini to s erudicijom, humorom, ali i kritičkim oprezom. Ponajprije mu neslaganja među likovima pomažu da predmete svojeg zanimanja i teme koje ga duboko zaokupljaju prikaže s međusobno oprečnih stajališta. Rezultat je djelo koje je u isti mah zabavno i uzbudljivo te duhovno izazovno i poticajno.