Talijanske bajke

Talijanske bajke Itala Calvina jedno su od ključnih djela europske književnosti 20. stoljeća: jedinstvena, književno oblikovana panorama usmene predaje kojom odjekuju glasovi svih talijanskih krajeva, ali i odjeci dugih putovanja priča kroz svjetsku povijest. Prvi put integralno objavljene na hrvatskom jeziku, domaćeg čitatelja uvode u raskošan svijet priča koje, Calvinovim riječima, u svojoj “vječnoj raznolikosti” nude sveobuhvatno objašnjenje ljudskoga života. … Vjerujem da su bajke istinite. Sve su one zajedno, u vječnom ponavljanju i vječnoj raznolikosti ljudskih zgoda i nezgoda, sveobuhvatno objašnjenje života koje je sporim promišljanjem nastalo u davnini i očuvano je sve do danas u seljačkoj svijesti; katalog su sudbina koje mogu snaći muškarca i ženu, posebice u onom dijelu života koji oblikuje sudbinu, a to je mladost: od rođenja, koje često nosi povoljan predznak ili pak prokletstvo, pa do odlaska od kuće, kušnji na putu odrastanja i zatim sazrijevanja i potvrde kao ljudskog bića. I ta jezgrovita osnova sadržava sve: drastičnu podjelu živih na kraljeve i siromahe, ali i njihovu temeljnu jednakost; progon nevinog i njegovo odrješenje kao polove dijalektike svojstvene svačijem životu; nađenu ljubav koju se ne stigne ni upoznati i već se pati zbog njezina gubitka; zajedničku sudbinu podložnosti čarolijama, što znači da životom upravljaju složene i nepoznate sile, a osnovna je dužnost čovjeka da se nastoji osloboditi i sam upravljati vlastitim životom, kao i da oslobodi druge jer se, štoviše, ne može osloboditi sam, nego se oslobađa oslobađajući druge; ispunjavanje preuzete obveze i čistoću srca kao temeljne vrline koje donose spas i pobjedu; ljepotu kao znak dobroćudnosti, koja se također može skrivati ispod smjerne ružnoće, primjerice u tijelu žabe; a nadasve jedinstvenu, zajedničku bit svega, ljudi, životinja, biljaka, stvari – beskonačnu mogućnost preobrazbe svega što postoji.