Peti, posljednji svezak Paićeve Tehnosfere razvija autentičnu teoriju dizajna, koja nije tek teorija djelatnosti oblikovanja i uljepšavanja okoline, već način mišljenja koji je sklop između filozofije, teorije kulture, tehnoznanosti i estetike. Ujedno kritika suvremene dizajnerske teorije, Paić ovdje pokušava misliti onkraj spora o ulozi estetske autonomije u funkcionalnosti proizvoda, zastupajući stajalište kako je potrebno iznaći novo pojmovlje koje bi omogućilo misliti uporabnost stvari zajedno sa samosvrhom predmeta. Kako bi to ostvario, Paić se oslanja na pojmovni aparat razvijen u prethodnim svescima kako bi pokazao da ukoliko se svijet shvati kao tehnosfera, odnosno autopoetički sklop odnosa, potrebno je napustiti dualizme materije-forme i duha-tijela, a time i razlikovanje funkcije i uporabe estetskoga predmeta. Posljednji svezak Tehnosfere, iako tematski najuži, istovremeno je dokaz mogućnosti Paićevih ideja da pripomognu u razumijevanju fenomena suvremenoga društva.