Terenska istraživanja ukrajinskog seksa

Sve započinje kao luda ljubavna avantura pjesnikinje i slikara, unaprijed osuđena na propast. Njihova strastvena veza slika je suvremene Ukrajine, muško-ženskih odnosa, ženske emancipacije, tranzicije, sovjetske prošlosti, razočaranja u Zapad, pitanja jezika, pisanja i identiteta. Pripovjedačica nas u svom unutarnjem monologu vodi kroz svoja emotivna stanja od oduševljenja do razočaranja, od seksualne slobode do straha i represije. Beskompromisna u pisanju i iznošenju ideja, istovremeno poetična i moćna, radikalna i nježna, Oksana Zabužko napisala je roman koji je i danas klasik ne samo ukrajinske književnosti već i feminističke literature u svijetu. Terenska istraživanja ukrajinskog seksa inteligentan su, ironičan, duhovit obračun samosvjesne žene sa svim frustracijama nacionalne povijesti, ljubavnih razočaranja i slavenskog mačizma. Terenska istraživanja ukrajinskog seksa i danas su, trideset godina od prvog objavljivanja, jednako aktualna i važna, jer žensko tijelo jest metafora države koju svatko želi prisvojiti, a samo se na tom “terenu” i mogu događati ova istraživanja koja su i bolna i oslobađajuća istovremeno. “Ovo oblikovanje vlastitog identiteta ostvareno književnim izrazom povezuje se s drugim pitanjem koje se u knjizi neprestano postavlja: ukrajinski jezik kao dom, i način na koji taj jezik u sebe upija društvene traume, nepravde, loše i dobre navike. To se nadovezuje i na silu kojom suvremena i manje suvremena povijest djeluje na pojedinca – i na posljedice koje ta sila ima na zajednice i obitelji – na zajedničko suočavanje s prošlošću iz kojeg se ne može jednostavno isključiti. Zabužko se nimalo ne ispričava što upravo to čini središnjim tkivom svoje priče i odbija i blijedi univerzalizam i svaku zabrinutost hoće li svojim mislima i informacijama uznemiriti čitatelja.”