U ovom sveučilišnom udžbeniku Nenad Ivić (Zagreb, 1956) istražuje kako je Amijan Marcelin (Ammianus Marcellinus, oko 330-400), rimski povjesničar, bivši vojnik i Grk, stvarao svoju dokumentarnu povijest kao svjedok, pripovjedač i govornik. Amijanovno djelo Res gestae predstavlja najvažniji izvor za rimsku povijest od 353. do 378. godine, te je predmetom velikog broja knjiga i članaka. Analizirajući nekoliko događaja opisanih u Amijanovoj povjesnici, pozivajući se na teorijska, povijesna, kritička i filološka dostignuća u studia Ammianea, ali isto tako uviđajući nedostatke i promašaje te literature, autor istraživanjem o obnašanju, prikazivanju, prisutnosti, odsutnosti i legitimitetu vlasti u kasnoj antici pokušava odgovoriti na pitanje o tajnama teksta; vezi između teksta povjesnice, povijesti i povjesničara, učincima tekstualnosti i posljedicama čitanja, odnosno novom razumijevanju kasnoantičke povijesti.