Transatlantic mail

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih prva su dvojica radili u istim književnim časopisima i novinama, uređivali ih i ispisivali, zajedno preveli nekoliko pjesama, a jednu napisali. Sudjelovali su u društvenome životu i imali živu iluziju da ga stvaraju. Strašni je u to vrijeme bio fotoreporter, voditelj fotografske škole pri studentskom društvu i kroničar – neusporedive energije i golemog opusa – posljednjega predratnog sarajevskog desetljeća. Ova knjiga nastala je iz višemjesečnoga dopisivanja Mehmedinovića i Jergovića, nakon kojega su uslijedila Kovačevićeva Pisma u slikama. Veći dio i teksta i slika tiče se razdvojenosti i udaljenosti trojice prijatelja. Ta udaljenost, uglavnom, nije u prostoru, nego je u vremenu, i ne tiče se njih, nego se tiče Sarajeva. “Transatlantic Mail” testament je jednoga prekinutog vremena.