Umijeće ratovanja

Umijeće ratovanja, kineskog ratnika i filozofa Sun Tzua smatra se jednom od najstarijih knjiga o vojnoj vještini na svijetu. Napisana je između 5. i 3. stoljeća prije naše ere, a svako od trinaest poglavlja posvećeno je jednom aspektu strategije ratovanja. O vrijednosti i svevremenosti ove knjige najbolja svjedoči činjenica da se ona i danas upotrebljava kao stručna literatura za vojno obrazovanje u Kini, a mnogi je smatraju najutjecajnijim i najcjenjenijim priručnikom o vojnoj strategiji i na istoku i na zapadu. Suvremeni političari i poslovni ljudi proučavaju je jednako pozorno kao što su to činili vojskovođe i vojni stratezi tijekom prethodne dvije tisuće godina te primjenjuju savjete ovog drevnog klasika na modernu politiku i poslovanje. Sun Tzu od dobrog vođe zahtijeva prilagodljivost. Vođa mora biti u stanju promijeniti strategiju ako vidi da ga je neprijatelj prozreo ili ako postojeća strategija ne daje rezultate. Ova knjiga nosi u sebi prepoznatljiv pečat taoizma, drevne filozofske tradicije koja je ključ za potpuno razumijevanje teksta. Često se misli da je paradoks osnovna metoda taoističke psihologije koja se koristi radi preskakanja nevidljivih granica svijesti. Možda je paradoks Umijeća ratovanja upravo u tome što se ona suprotstavlja ratovanju, i to riječima samog učitelja Sun Tzua: „Vješt vođa pokorava neprijatelja bez borbe.”